Šef na zadatku !

Sjedim na terasi, pijem mlijeko (s razlogom), tamanim Kinder Chocolate (bez razloga).
Bacim pogled na mobitel, piše 28 stupnja, 23 sata, udahnem malo zraka, iako realno tu baš i nema neke sreće i pomislim kako sada konačno imam vremena krenuti s onim što već želim neko duže vrijeme.
Nema smisla odmoriti, kada najbolje ideje nastaju baš u tom trenutku kada mozak malo pomisli da bi odmorio.

Blog “Iza reflektora”!

Neki od vas znaju da sam neko vrijeme pisala blog na portalu Večernji.hr, naziva “Iza reflektora”.
Divno iskustvo !

Međutim, početkom ove godine redizajnirala sam stranicu svoje agencije, na kojoj se upravo nalazite i pomislila kada sam već uložila takvu količinu truda, zašto s blogom ne bi nastavila upravo na tom mjestu. Ne zato što je pukla ljubav između Večernjeg i mene, ne zato što je urednica prestala biti divna (njoj mi je za tu promjenu iskreno bilo najteže javiti), već zato što smatram da ima više smisla o projektima agencije i poslu kojim se bavim, pisati na službenoj stranici agencije, na mjestu koje je meni najbliže.

Blog je i dalje ostao naziva “Iza reflektora”, a i dalje namjeravam pisati o temama kao i prije.

Prošle su mnoge teme, za koje je, priznajem, ruka sama krenula prema tipkovnici, ali sam se ipak suzdržala jer bilo je i puno previše svih tih silnih dušobrižnika koji su se osjetili prozvanima komentirati tuđe živote.

Pisat ću o nečemu što je na mene ostavilo proteklih dana baš poseban dojam – Šef na zadatku.

Iako ne gledam televiziju – prvo zato što ne mogu gledati recikliranje programa, drugo gubim vrijeme na gledanje nečega što je rečeno, a sutra će biti demantirano, za serije nemam vremena, a politika mi je gora od bilo kakve sapunice.

Slučajno sam jedan dan okrenula program taman kada je bila emisija – ”Šef na zadatku”.
Uglavnom, da sada ne dužim….u emisiji se radi o tome kako šefovi zamaskirani dođu među svoje djelatnike, prave se da su jedan od njih i onda na licu mjesta mogu vidjeti tko i što zakazuje, a sve kako bi ispravili eventualne propuste i unaprijedili svoj brend. Nakon nekoliko dana se razotkriju pa je na njima hoće li pojedincima dati otkaz ili će ih dodatno motivirati na razne načine te time nagraditi i zahvaliti im se na njihovom trudu i angažmanu pa na kraju krajeva i ljubavi koju ulažu u svoj posao, a samim time za boljitak firme u kojoj rade.

Svi nagrađeni su komentirali istom rečenicom – Pa netko zaista primijeti ono što mi radimo. Ipak je nekome stalo i do nas radnika !’

I sada dolazimo do onoga što me oduševilo, a to je rečenica šefa jedne velike kompanije koji je jednom svom djelatniku rekao sljedeće:

 Želim odvojiti vrijeme i raditi s tobom da bi bio bolja osoba ! 

Blog - motivation

WOW što ima i takvih???
Da !

Pa morate priznati da je to predivno i nažalost sve rjeđe vidimo takve šefove ‘na zadatku’.
Nekoliko je problema za to.
U današnje vrijeme ljudi rijetko ostaju na istom poslu više od nekoliko godina pa samim time šefovi smatraju da nema smisla da odvajaju svoje vrijeme kako bi im bili vodilja kroz posao jer što će on njega učiti poslu, kada ovaj možda već sutra ode raditi negdje drugdje.
Zatim dolazimo i do situacija gdje postoje šefovi koji žele imati osjećaj neke nadmoći da su bolji, pametniji od svojih djelatnika, a pri tome nisu svjesni koliko sami koče daljnji proces razvoja svoje firme.
Da ne kažem da u Hrvatskoj ima dosta onih koji su prekvalificirani za posao koji rade, dok se njihov šef eto silom prilike našao u šefovskoj fotelji.

Biti mentor je divan zadatak, raditi s nekim i biti mu vođa je jedan plemenit posao koji te ne čini samo boljom osobom, već čini da se tvoja firma, tvoji zaposlenici samostalno razvijaju i time postaju ljudi koji kroz svoj angažman žele vratiti ono što je u njih uloženo.
U ovom poslu sam naučila da nikada, ali baš nikada ne smiješ podcijeniti publiku, ali nemoj podcijeniti ni ljude s kojima radiš.

Leave a Reply

Your email address will not be published.