Po čemu mjerimo koliko je netko ambiciozan?

Moja me mama poznaje najbolje, naravno, to mame rade najbolje.
Točno zna pogoditi u sridu, bocnuti na način na koji to samo ona radi ali i pogurati na onaj neki suptilan način, a da pri tome ni sama nisam svjesna da me potakla.
Ok, skužim ja to koji dan nakon 🙂
Jednostavno to joj je u ‘opisu posla’ zanimanja koje ipak nosi najbolje ‘ diplomirana mama’. Ma moja je doktorirala tu vještinu 🙂

Od kad sam sama postala mama, imam osjećaj da sam joj više organiziranija, odgovornija, opreznija, zaposlenija, ambicioznija.

Ključna riječ – ambicija !

Pita mene tako neki dan mama, u trenutku mog puzanja za svojim djetetom po podu, dok u jednoj ruci odgovaram na mailove, a drugom pridržavam kćer koja ne hoda, nego šprinta… da li sam i dalje ambiciozna.
I nije ona mene to pitala da provjeri da li jesam ili nisam, iskreno ni ne znam zašto me pitala, ali znam samo da je htjela bocnuti pa vidjeti moju reakciju.

U čudu sam je pogledala i kao iz topa izvalila: Nikad nisam bila više ambicioznija nego sada’ !’

 

 

Dijete vam stvarno da tu neku dodatnu snagu, tu neku dodatnu borbenost, taj nagon da gurate jače, bolje, više i to upravo zbog tog istog djeteta jer mu želite biti uzor.
Želite da kroz vas uči, da upoznaje svijet na neki neustrašiv način, da vidi da sve može sam i da uvijek postoji bolje, dokle god misli svojom glavom i dokle god sama stvara svoj put.
Bitno je biti ambiciozan, ali ne pod svaki cijenu jer…karma is a bitch…prije ili kasnije 🙂

Bit ću iskrena….izbjegavam ljude koji prvenstveno gledaju kako to drugi rade, a u tom istom trenutku im njihovo vrijeme klizi niz prste jer promatraju druge, a ne ostvaruju svoje ideje, želje, snove.
Zašto je tome tako, nemam pojma !
Usudila bi se reći zbog lijenosti ili manjka ambicija.

Što je ambicija?

Kaže Wikipedija: Ambicija je težnja za isticanjem, za uspjehom, priznanjem ili slavom. Ona može biti poticajna i konstruktivna, ako je u skladu s mogućnostima pojedinca i ako nije uperena protiv drugih ljudi. Ambicija postaje nezdrava i destruktivna kada je u neskladu sa sposobnostima pojedinca, kada je nerealna, bezobzirna i udružena s ljubomorom, samozavidnošću i samoljubivošću.

Kako onda biti ambiciozan?

Jednostavno.
Imati svoj neki plan, cilj koji želiš dostići i ići po tom nekom planu, bez da na tom putu podbadaš druge, kako bi lakše ostvario svoj cilj.
Svojim znanjem i radom, upornosti postizati zadane rezultate i korak po korak dolaziti do konačnog cilja.
Jer jedino je pošten put ispravan put.

Hvala mama na ovom razmišljanju jer opet si me potakla da razmislim kako je lijepo biti ambiciozan !

Leave a Reply

Your email address will not be published.